Osjećamo se prevareni kada nam život oduzima one koji su nam bili dragi. Čini nam se da nije pošteno i da je to nepravda. Kako sačuvati vjeru? Kako ne sumanjati? Možda nam samo na tome putu do zvijezda može pomoći naš uvaženi kolega i prijatelj Josip Lončar koji nam zagonetno poručuje: „ Smrt je , evo , upravo završila.  Ustaj, kreći, vječnost je, evo, počela...“. U svakoj ovoj riječi jedna je misao, jedna je poruka: „ Pamtite me prije svega kao čovjeka. Ja sigurno neću zaboraviti Vas. Pamtite moje riječi, moja skromna djela i slijedite ono što sam generacijama prenosio. Možda nije bilo uvijek rječito, ali djela su mi bila moji naraštaji učenika, ljubav prema njima prije svega...bio sam zbog njih najbogatiji na svijetu.“

         Ostat će u našim trajnim uspomenama i  sjećanjima na zajednički rad, druženja, priče i šale. Ostat će nam uspomene na jednog velikog čovjeka, dobre i plemenite duše, velikog srca, dobrog učitelja i velikog prijatelja. Za sve nas, ostat će trajno živ njegov nezaboravni duh, srdačan osmijeh, iskrenost i spontanost.

Svim članovima ožalošćene obitelji upućujemo iskrenu sućut.

Učenici i djelatnici škole.